SIGURNOST · ČESTA PITANJA

Da li gubim kontrolu tokom hipnoze?

Možda vas hipnoterapija zanima, ali se pri pomisli na prvi susret pojavi mala nelagodnost.

Usamljeno drvo na mirnom brdu u jutarnjoj izmaglici
Da li gubim kontrolu tokom hipnoze?

Kako će to izgledati? Hoću li znati šta se dešava? Šta ako mi nešto ne bude prijalo, a ne uspem da kažem?

Ispod svih tih pitanja često stoji jedna sasvim ljudska potreba: da ostanemo svoji i onda kada nekome dozvolimo da nas vodi kroz novo iskustvo.

Posebno ako smo navikli da budemo na oprezu, ideja opuštanja pred drugom osobom ne mora odmah delovati prijatno. Zato na pitanje o kontroli nije dovoljno odgovoriti samo sa: „Ne brinite.“

Zaslužujete objašnjenje.

Šta se zapravo menja tokom hipnoze?

U terapijskoj hipnozi pažnja se usmerava na određene doživljaje, mentalne slike ili sugestije. To nije isto što i gubitak svesti. Možete čuti terapeuta i pratiti ono što govori, dok vam okolina postaje manje važna.

Royal College of Psychiatrists

Zamislite da sedite na mirnom mestu i slušate nekoga ko vas poziva da obratite pažnju na disanje ili zamislite poznat, prijatan prostor. Možda ćete se lako udubiti u to iskustvo. Možda ćete istovremeno primećivati zvuk spolja ili razmišljati: „Sve vreme znam da sedim ovde.“

Iskustva se razlikuju. Ne morate doživeti nešto dramatično da biste mogli razgovarati o tome da li vam takav rad odgovara.

Vođenje ne znači da morate pristati na sve

Terapeut može predložiti da nešto zamislite, primetite ili istražite. Ali predlog ne postaje obaveza zato što ste u hipnozi.

Možete odbiti sugestiju i zatražiti prekid. NHS navodi da osoba ne mora prihvatiti sugestije koje ne želi i da može sama izaći iz hipnotičkog stanja.

Ipak, važno je razlikovati sposobnost da kažete „ne“ od osećaja da vam je to lako.

Nekome je neprijatno da zaustavi stručnjaka. Neko ne želi da razočara drugu osobu. Neko je navikao da prećuti nelagodu. Takav pritisak može postojati u različitim odnosima, pa i u terapijskom.

Zato dobar rad ne počiva samo na rečenici: „Uvek možete da stanete.“ Važno je da način komunikacije zaista ostavlja prostor za to.

Pre početka možete dogovoriti jednostavnu reč ili znak za pauzu. Možete tražiti da vam se unapred objasni sledeći korak. Ne morate čekati da nelagoda postane velika da biste je pomenuli.

Ne morate ispričati sve

Otvoriti se pred drugom osobom ponekad je veći izazov od same tehnike.

Možda postoji tema o kojoj još ne želite da govorite. Možda ne znate kako da je objasnite. Možda vam je potrebno vreme da procenite kome možete verovati.

Imate pravo da kažete: „O tome danas ne želim da pričam.“

Pristanak na susret nije pristanak na svako pitanje ili svaku tehniku. Možete se predomisliti i nakon što je rad počeo. Vaša granica ne mora biti praćena dugim opravdanjem.

A šta ako se pojavi nešto neočekivano?

Tokom rada mogu se javiti emocije, slike ili uspomene koje niste očekivali. Ne treba ih unapred tumačiti kao otkrivanje skrivene istine.

Pamćenje nije nepogrešiv zapis. Neprimerene sugestije mogu doprineti nastanku netačnih sećanja, zbog čega je stručnost osobe koja vodi proces posebno važna. Možete zastati, vratiti se razgovoru i reći da vam je potrebno sporije. Snažna emocija nije razlog da se nastavlja po svaku cenu.

Ne morate izdržati neprijatnost da biste dokazali da želite promenu.

Poverenje se gradi pre zatvaranja očiju

Pre bilo koje tehnike važan je razgovor: zbog čega dolazite, šta želite da postignete i kako će se raditi. Takav dogovor je uobičajen deo početka hipnoterapijskog susreta. Obratite pažnju i na to kako se osećate dok postavljate pitanja.

Da li dobijate razumljivo objašnjenje? Ima li prostora za vašu sumnju? Možete li reći da nešto ne želite, bez ubeđivanja i požurivanja?

Hipnoterapija nije primerena svakoj osobi i svakom stanju. Kod ozbiljnih psihičkih tegoba, posebno psihoze, potrebna je odgovarajuća zdravstvena procena. Važno je proveriti osposobljenost terapeuta i njegove granice rada. NHS Wales

Vaš izbor ostaje deo procesa

Možete doći sa željom da nešto promenite i istovremeno imati potrebu za oprezom. Te dve stvari mogu postojati zajedno.

Prvi susret može biti samo razgovor. Možete postavljati pitanja, upoznati način rada i tek onda odlučiti želite li dalje.

Cilj podrške treba da bude više samostalnosti u svakodnevnom životu. To uključuje i slobodu da procenite da vam određeni pristup ne odgovara.

Vaše „da“ ima smisla kada postoji prostor i za vaše „ne“. Taj prostor treba da postoji od prvog razgovora, kroz ceo proces.

← Nazad na sve tekstove