Koliko puta ste sebi obećali da ćete od sutra nešto raditi drugačije?
Možda ste odlučili da ćete ranije odlaziti na spavanje, zdravije se hraniti, manje vremena provoditi na telefonu ili konačno početi redovno vježbati.
Možda ste poželjeli da prestanete odgađati obaveze, da budete strpljiviji ili da naučite reći „ne” kada vam nešto ne odgovara.
Odluka je djelovala sasvim jednostavno.
Ovog puta ste zaista bili odlučni.
Prvih nekoliko dana sve je išlo prema planu. Bili ste zadovoljni sobom. Čak ste se pitali zašto niste počeli ranije.
A onda je došao jedan običan dan.
Ne naročito težak, ali dovoljno ispunjen da se stvari ne odvijaju onako kako ste zamislili. Nešto se odužilo, raspoloženje vam nije bilo najbolje, a vremena je ponestalo.
I gotovo neprimjetno vratili ste se staroj navici.
Možda ste odgodili šetnju, ponovo uzeli telefon prije spavanja ili sebi rekli da ćete s novim rasporedom nastaviti u ponedjeljak.
Ubrzo se pojavio i onaj poznati osjećaj nezadovoljstva.
„Eto, opet nisam uspjela.”
Ali šta ako problem nije u tome što nemate dovoljno volje?
Šta ako postoji nešto što još niste razumjeli o vlastitom ponašanju?
Kako nešto što nam više ne odgovara postane dio svakodnevice?
Sjetite se kako započinje većina naših navika.
Ne donosimo uvijek svjesnu odluku da ćemo nešto ponavljati godinama. Ponekad se određeno ponašanje jednostavno uklopi u naš svakodnevni život.
Možda ste nekada, nakon napornog radnog dana, počeli gledati televiziju uz nešto slatko. To vam je pružalo trenutak zadovoljstva i odmora.
S vremenom više niste morali razmišljati o tome. Čim biste sjeli na kauč, poželjeli biste nešto grickati, čak i kada niste bili gladni.
Ili ste počeli provjeravati telefon čim se probudite. U početku ste samo željeli vidjeti koliko je sati ili imate li važnu poruku.
Nakon nekog vremena ruka bi sama posegnula za telefonom, prije nego što biste uopšte razmislili šta želite uraditi.
Tako navike često nastaju.
Kada određeno ponašanje dovoljno puta ponovimo u sličnim okolnostima, ono može postati sve automatskije.
Mozak na taj način olakšava svakodnevno funkcionisanje. Zamislite koliko bi život bio naporan kada bismo svaki put morali svjesno razmišljati o svim koracima dok peremo zube, pripremamo kafu ili vozimo poznatim putem.
Ta sposobnost nam je veoma korisna.
Međutim, isti proces može održavati i ponašanja koja nam više ne koriste.
Zato promjena navike nije uvijek samo pitanje donošenja nove odluke. Ponekad je potrebno promijeniti i okolnosti, očekivanja ili način na koji reagujemo u određenim trenucima.
Jedno malo obećanje koje sam stalno odgađala
Postoji jedna situacija koja dobro pokazuje koliko obična navika može biti uporna.
Zamislimo da sam sebi obećala da ću svako jutro izdvojiti pola sata za čitanje i učenje.
Volim učiti. Znam koliko mi nova znanja znače i koliko zadovoljstva osjećam kada savladam nešto što ranije nisam znala.
Plan je izgledao jednostavno.
Ustat ću malo ranije, pripremiti kafu, otvoriti knjigu i posvetiti se nečemu što je važno meni.
Prvog jutra sve je išlo odlično.
Drugog sam se zadržala odgovarajući na nekoliko poruka.
Trećeg sam zaključila da moram prvo završiti jednu obavezu.
Četvrtog sam sebi rekla da ću nadoknaditi propušteno tokom vikenda.
A onda je prošla gotovo cijela sedmica.
Knjiga je ostala na stolu, zajedno s mojom dobrom namjerom.
Mogla sam sebi reći da nisam dovoljno disciplinovana. Ali kada sam malo bolje razmislila, primijetila sam nešto zanimljivo.
Nisam odustajala zato što mi učenje nije bilo važno.
Problem je bio u tome što sam svoje vrijeme za učenje uvijek stavljala iza svega ostalog.
Svaka nova poruka, svaki zahtjev i svaka sitna obaveza imali su prednost.
Tek kada bih završila sve što sam mislila da moram, dolazilo bi na red ono što sam željela.
A taj trenutak često nije ni dolazio.
Odlučila sam pokušati drugačije.
Umjesto pola sata, počela bih s deset minuta. Knjigu bih pripremila prethodne večeri, a telefon ostavila dalje od stola.
Nisam više čekala idealno jutro u kojem me niko neće prekinuti.
Napravila sam prostor za ono što mi je važno unutar života kakav zaista živim.
I tu sam prepoznala jednu korisnu razliku.
Nije uvijek potrebno da budemo stroži prema sebi. Ponekad je mnogo djelotvornije da promjenu učinimo jednostavnijom.
Zašto dobre namjere ponekad nisu dovoljne?
Kada odlučujemo promijeniti neku naviku, obično razmišljamo o rezultatu.
Želimo biti zdraviji, organizovaniji, smireniji ili zadovoljniji.
Međutim, rijetko razmišljamo o tome šta nam stara navika trenutno pruža.
Osoba koja stalno odgađa obaveze možda ne uživa u odgađanju. Možda joj ono donosi kratkotrajno olakšanje od zadatka koji joj djeluje previše zahtjevno.
Neko ko neprestano provjerava poruke možda ne želi provoditi toliko vremena na telefonu. Možda mu je postalo važno da bude dostupan ili da ne propusti nešto značajno.
Osoba koja uvijek pristaje na tuđe zahtjeve možda želi naučiti postavljati granice, ali joj je istovremeno veoma neprijatna pomisao da bi nekoga mogla razočarati.
Ponašanje koje želimo promijeniti ponekad ima funkciju koju nismo odmah prepoznali.
To ne znači da je svaka navika korisna ili da iza svake postoji neki dubok psihološki razlog.
Ali razumijevanje okolnosti u kojima se određeno ponašanje pojavljuje može nam pomoći da pronađemo prikladniji način reagovanja.
Zato se vrijedi zapitati ne samo šta želimo prestati raditi, nego i šta se obično događa neposredno prije nego što ponovimo staru naviku.
Možda ćemo otkriti da uvijek odgađamo isti tip zadatka. Da posežemo za telefonom u određenom trenutku dana. Ili da nam je posebno teško odbiti zahtjeve jedne osobe.
Takva zapažanja često vrijede više od još jednog obećanja da ćemo od sutra biti drugačiji.
Kada jedan propust postane razlog za odustajanje
Zamislite da ste odlučili svakodnevno šetati.
Nekoliko dana ste se pridržavali plana. Osjećali ste se bolje i bili zadovoljni što ste konačno počeli.
A onda je jednog dana padala kiša. Imali ste mnogo posla i niste izašli.
Sutradan ste pomislili da ste već prekinuli svoj niz.
Do kraja sedmice potpuno ste odustali.
Nije vas zaustavila jedna propuštena šetnja.
Zaustavio vas je zaključak koji ste o njoj donijeli.
Često očekujemo da promjena mora teći bez prekida kako bismo je mogli smatrati uspješnom.
Ako nešto ne uradimo onako kako smo planirali, pomislimo da se vraćamo na početak.
Ali jedan propušten dan ne briše sve prethodne pokušaje.
Promjena navika rijetko se odvija savršeno pravolinijski. Na nju utiču raspoloženje, zdravlje, obaveze, okruženje i mnoge druge okolnosti.
Zato je važnije kako se vraćamo svojoj namjeri nakon prekida nego koliko dugo uspijevamo izbjeći svaki propust.
Možda ste danas preskočili šetnju.
To ne znači da ne možete šetati sutra.
Možda ste ponovo odgodili važan razgovor.
To ne znači da ga nikada nećete moći voditi.
Kada prestanemo gledati na svaki propust kao na konačan neuspjeh, postaje lakše nastaviti.
Ponekad pokušavamo promijeniti previše stvari odjednom
Nova sedmica često djeluje kao savršena prilika za potpuno novi početak.
Od ponedjeljka ćemo ranije ustajati, redovno vježbati, zdravije se hraniti, bolje organizovati vrijeme i konačno riješiti sve ono što mjesecima odgađamo.
Plan izgleda odlično.
Ali već nakon nekoliko dana svakodnevni život pokaže da nemamo neograničeno vrijeme ni energiju.
Posao, porodica i nepredviđene obaveze ne nestaju samo zato što smo odlučili usvojiti nove navike.
Kada pokušavamo sve promijeniti istovremeno, možemo sebi stvoriti dodatno opterećenje.
Zbog toga je često korisnije početi s jednom promjenom.
Ne mora biti velika.
Ako želite više čitati, možda možete početi s nekoliko stranica dnevno.
Ako želite biti fizički aktivniji, možete razmotriti kratku šetnju u vrijeme koje vam odgovara.
Ako želite bolje organizovati dan, možda će vam pomoći da prethodne večeri odaberete jednu ili dvije važne obaveze.
Male promjene nisu bezvrijedne zato što su male.
Njihova prednost je u tome što ih ponekad možemo lakše uklopiti u stvarni život i ponavljati dovoljno dugo da postanu poznat dio svakodnevice.
A upravo ponavljanje, uz odgovarajuće okolnosti, igra važnu ulogu u stvaranju navika.
Koliko naše okruženje utiče na ono što radimo?
Ponekad sebe krivimo zbog nedostatka discipline, a zaboravljamo koliko naše okruženje utiče na svakodnevne odluke.
Ako vam je telefon stalno na stolu, vjerovatno ćete ga lakše uzeti nego kada se nalazi u drugoj prostoriji.
Ako svako veče morate odlučivati kada ćete vježbati, pronaći odjeću i pripremiti sve što vam je potrebno, sam početak može djelovati napornije.
Ako želite prestati raditi do kasno, ali i dalje prihvatate nove zadatke pred kraj radnog dana, nije dovoljno samo obećati sebi da ćete ranije završavati.
Ponekad je potrebno promijeniti nešto u načinu na koji organizujemo svoj dan.
To može značiti da unaprijed pripremimo ono što nam je potrebno, smanjimo broj stvari koje nam odvlače pažnju ili dogovorimo jasnija očekivanja s ljudima oko sebe.
Naravno, nemamo uvijek potpunu kontrolu nad vlastitim okolnostima.
Ali tamo gdje možemo nešto prilagoditi, vrijedi razmisliti kako sebi olakšati željeno ponašanje, umjesto da se svaki put oslanjamo isključivo na snagu volje.
A šta kada znamo šta želimo promijeniti, ali ipak ne uspijevamo?
Postoje navike koje su s nama toliko dugo da ih je teško zamisliti drugačije.
Možda godinama odgađate neprijatne razgovore.
Možda vam je teško zauzeti se za sebe.
Ili stalno preuzimate više odgovornosti nego što vam odgovara, iako dobro znate koliko vas to opterećuje.
U takvim situacijama ponekad nije dovoljno napraviti raspored ili postaviti podsjetnik.
Korisno može biti istražiti šta se događa kada pokušate postupiti drugačije.
Šta vam prolazi kroz misli?
Šta očekujete od drugih?
Postoji li nešto što vas sprečava da isprobate novu reakciju?
Upravo tu coaching može imati svoju ulogu.
Kroz razgovor i pažljivo postavljena pitanja moguće je jasnije prepoznati obrasce ponašanja, odrediti ostvarive ciljeve i razmotriti konkretne korake za promjenu.
Kao profesionalni coach vjerujem da je važno osobu posmatrati u kontekstu njenog života, a ne samo kroz naviku koju želi promijeniti.
Ono što jednoj osobi predstavlja jednostavan korak, drugoj može biti mnogo zahtjevnije.
Zato ne postoji jedan plan koji odgovara svima.
Važno je i razlikovati svakodnevne navike od ponašanja povezanih s ovisnošću, ozbiljnim psihičkim poteškoćama ili zdravstvenim problemima. U takvim situacijama coaching nije zamjena za odgovarajuću zdravstvenu i psihološku pomoć.
Možda ne trebate novi početak, nego drugačiji pristup
Razmislite na trenutak o navici koju već dugo želite promijeniti.
Možda ste o njoj mnogo puta razmišljali. Možda ste već pokušavali, odustajali i ponovo počinjali.
Umjesto da se ovog puta pitate zašto vam opet nije uspjelo, pokušajte sebi postaviti drugo pitanje.
„Šta mi je do sada otežavalo promjenu i šta bih mogla uraditi drugačije?”
Možda ste postavili prevelik cilj.
Možda ste očekivali rezultat mnogo brže nego što je bilo realno.
Možda ste pokušavali promijeniti ponašanje, a niste dovoljno pažnje posvetili okolnostima u kojima se ono pojavljuje.
Ili ste jednostavno prolazili kroz životni period u kojem niste imali dovoljno vremena, energije ili podrške.
Nijedan od tih razloga ne znači da promjena nije moguća.
Ali može značiti da vam je potreban drugačiji pristup.
Ne morate čekati sljedeći ponedjeljak, novi mjesec ili savršen trenutak.
Možete početi onda kada odlučite napraviti jedan mali, realan korak.
A ako sutra ne bude išlo prema planu, ne morate sve počinjati ispočetka.
Možete jednostavno nastaviti.
Jer promjena navike nije takmičenje u tome koliko dugo možemo biti savršeno disciplinovani. Ona je proces u kojem postepeno učimo kako da ono što nam je važno postane dio našeg svakodnevnog života.
I možda najvažnije od svega: ne morate postati neka potpuno druga osoba da biste promijenili svoje navike.
Ponekad je dovoljno da počnete drugačije postupati prema sebi, svom vremenu i onome što vam je zaista važno.