Jeste li nekada poželjeli da barem na trenutak isključite vlastite misli?
Dođete kući nakon napornog dana, skinete cipele, pripremite nešto za piće i sjednete. Konačno imate malo vremena za sebe. Niko vas ne požuruje, telefon ne zvoni, ništa posebno ne morate uraditi.
A ipak, ne možete pronaći mir.
Razmišljate o onome što se dogodilo tokom dana. O razgovoru koji je možda mogao proći drugačije. O obavezama koje vas čekaju sutra. Sjetite se nečega što još niste riješili i već u mislima tražite rješenje.
Čak i kada pokušate gledati film ili čitati knjigu, uhvatite sebe kako nekoliko puta vraćate istu scenu ili čitate istu rečenicu.
Tijelo je tu, u udobnoj fotelji, ali vaše misli kao da su još uvijek na poslu, u jučerašnjem razgovoru ili u nekoj budućoj situaciji.
Možda se pitate zašto vam je toliko teško da se opustite kada napokon imate priliku za to.
Odgovor ponekad leži u nečemu što smo dugo zanemarivali – u stresu koji je postepeno postao dio naše svakodnevice.
Stres koji ne primijetimo odmah
Kada govorimo o stresu, često pomislimo na velike probleme. Gubitak posla, finansijske poteškoće, bolest, porodične nesuglasice ili neku iznenadnu životnu promjenu.
Međutim, stres ne mora uvijek imati tako očigledan razlog.
Ponekad počinje sasvim obično.
Prihvatite još jednu obavezu, iako vam je raspored već popunjen. Pristanete pomoći nekome iako vam je potreban odmor. Prešutite nešto što vam smeta jer ne želite raspravu. Ostajete duže na poslu kako biste završili zadatak koji je mogao sačekati do sutra.
Ništa od toga ne djeluje posebno ozbiljno.
Problem nastaje kada takve situacije postanu pravilo, a ne izuzetak.
Vremenom počnete primjećivati da vas stvari koje su vam ranije bile jednostavne sada umaraju. Teže se koncentrišete, brže gubite strpljenje i sve češće imate osjećaj da vam dan nije dovoljno dug.
Možda primijetite i da vam se san promijenio. Zaspite kasno, budite se tokom noći ili ujutro ustajete bez osjećaja da ste se odmorili.
Tijelo takođe može reagovati. Napetost u vratu i ramenima, glavobolje, nelagoda u stomaku ili ubrzan rad srca mogu biti povezani sa stresom, iako takve tegobe mogu imati i druge uzroke koje je važno provjeriti.
Često nastavljamo istim tempom, uvjereni da će sve biti lakše kada završimo trenutne obaveze.
Ali čim jednu završimo, pojavi se druga.
Zašto nam je ponekad teško da stanemo?
Jedna žena mi je kroz običan razgovor opisala svoj svakodnevni ritam. Ustajala je rano, radila, brinula o porodici i nastojala da nikoga ne razočara. Kada bi je neko zamolio za pomoć, gotovo uvijek bi pronašla način da kaže da.
Na moje pitanje kada ima vremena za sebe, nasmijala se.
„Pa imam navečer, kada sve završim.”
A kada sve završi?
Na to pitanje nije imala odgovor.
Njena priča nije neobična.
Mnogi ljudi toliko se naviknu na obaveze da im odmor počne stvarati nelagodu. Dok ništa ne rade, razmišljaju o svemu što bi mogli raditi.
Ponekad je razlog osjećaj odgovornosti. Ponekad strah da ćemo nekoga razočarati. A nekada smo jednostavno godinama živjeli u uvjerenju da uvijek moramo biti korisni, dostupni ili uspješni.
Takva uvjerenja mogu imati snažan uticaj na naš svakodnevni život.
Ako vjerujete da sve morate uraditi savršeno, čak i mali propust može izazvati veliku zabrinutost.
Ako mislite da morate sami riješiti svaki problem, traženje pomoći može vam izgledati kao neuspjeh.
A ako stalno pokušavate predvidjeti šta bi moglo poći pogrešno, teško ćete uživati u onome što se upravo događa.
Ipak, važno je razumjeti da stres nije uvijek posljedica našeg načina razmišljanja. Ponekad su zahtjevi zaista preveliki, okolnosti teške, a mogućnosti da nešto promijenimo ograničene.
Zato nije dovoljno nekome jednostavno reći da razmišlja pozitivnije.
Kada tijelo nastavlja reagovati i nakon napornog dana
Naš organizam ima sistem koji nam pomaže da reagujemo na izazove. Kada procijenimo da smo pod pritiskom ili da nam nešto prijeti, aktiviraju se tjelesni procesi koji nas pripremaju na djelovanje.
U tome učestvuju nervni sistem i hormoni stresa, među kojima su adrenalin i kortizol.
To je prirodan i koristan odgovor. Zahvaljujući njemu možemo brzo reagovati u zahtjevnim situacijama.
Međutim, kada je pritisak dugotrajan, a mogućnosti za oporavak nedovoljne, organizmu može biti sve teže da se vrati u opuštenije stanje.
Zbog toga se nekada osjećamo napeto čak i kada je sve oko nas mirno.
Možda ste to primijetili tokom odmora. Otišli ste na nekoliko slobodnih dana, promijenili okolinu i očekivali da ćete odmah uživati. Ali prvih dana i dalje razmišljate o poslu, provjeravate poruke i osjećate neobičan nemir.
To ne znači da ste zaboravili kako se odmara.
Ponekad je jednostavno potrebno vrijeme da se promijeni ritam na koji ste navikli.
Ne mora svaka misao zaslužiti našu pažnju
Zamislite da ste poslali važnu poruku i niste dobili odgovor.
Nakon nekoliko sati počinjete se pitati jeste li napisali nešto pogrešno. Možda je druga osoba ljuta. Možda vas namjerno ignoriše.
U jednom trenutku više ne razmišljate o poruci, nego o čitavom nizu mogućih problema.
A zapravo znate samo jedno: odgovor još nije stigao.
Naš um često pokušava popuniti praznine informacijama koje nema. Kada smo napeti, ta objašnjenja mogu postati posebno zabrinjavajuća.
U takvim trenucima korisno je primijetiti razliku između onoga što se zaista dogodilo i onoga što pretpostavljamo.
Možete se zapitati šta pouzdano znate, a šta ste sami zaključili.
Možda ćete otkriti da postoji nekoliko sasvim drugačijih objašnjenja iste situacije.
Ne morate svaku zabrinjavajuću misao zaustaviti niti se s njom boriti. Nekada je dovoljno prepoznati je kao misao, a ne kao činjenicu.
Kako ponovo napraviti malo prostora za sebe?
Kada dugo živimo pod pritiskom, često poželimo pronaći jedno veliko rješenje koje će sve promijeniti.
Međutim, oporavak se najčešće gradi kroz više manjih promjena.
To može početi jednostavnom odlukom da ne odgovorite na svaku poruku istog trenutka. Da izađete u šetnju bez osjećaja da morate iskoristiti svaku minutu. Da pojedine obaveze rasporedite drugačije ili otvoreno kažete da vam je potrebna pomoć.
Nekome će prijati fizička aktivnost, nekome miran razgovor, a nekome vrijeme provedeno u prirodi.
Može pomoći i nekoliko minuta sporijeg, ugodnog disanja, posebno kada primijetite da ste uznemireni. Nije potrebno forsirati duboke udahe niti postići savršen ritam. Važno je da vam vježba odgovara i da ne izaziva nelagodu.
Ipak, ponekad male promjene nisu dovoljne. Ako je izvor stresa preveliko radno opterećenje, nesigurnost zaposlenja ili dugotrajan porodični problem, potrebno je razmotriti i same okolnosti, a ne samo načine na koje ih podnosimo.
Posebno je važno dati sebi dopuštenje da ne morate uvijek imati odgovor.
Neke situacije zahtijevaju vrijeme. Neke razgovore nije moguće voditi odmah. A postoje i problemi koje ne možemo riješiti sami.
Prihvatiti to ne znači odustati, nego realnije rasporediti vlastitu snagu.
Može li coaching pomoći kod stresa?
Ponekad osoba vrlo dobro zna da je pod stresom, ali ne uspijeva razumjeti šta je održava u takvom stanju.
Možda želi promijeniti određene navike, ali se stalno vraća istom načinu ponašanja. Možda joj je teško postaviti granice ili odlučiti čemu želi dati prednost.
U takvim situacijama coaching može pružiti prostor za razgovor, razmišljanje i postavljanje ostvarivih ciljeva.
Kroz coaching je moguće istraživati kako reagujete na zahtjevne situacije, koja očekivanja postavljate sebi i koje promjene želite u svakodnevnom životu.
Ponekad je korisno sagledati problem iz drugačije perspektive. Nekada je potrebno jasnije prepoznati vlastite potrebe ili napraviti konkretan plan za promjenu određenih navika.
Važno je, međutim, razlikovati coaching od zdravstvene zaštite.
Coaching nije zamjena za psihološki ili medicinski tretman. Ako je stres dugotrajan, značajno utiče na spavanje, zdravlje ili svakodnevno funkcionisanje, ili se uz njega pojavljuju izražena anksioznost i potištenost, važno je obratiti se porodičnom ljekaru (huisarts) ili odgovarajućem stručnjaku.
Traženje stručne pomoći nije neuspjeh. To je način da ozbiljno pristupite onome što proživljavate.
A kada ste posljednji put zaista odmorili?
Ne mislim na trenutak kada ste sjedili s telefonom u ruci i pregledavali poruke.
Niti na veče tokom kojeg ste pokušavali završiti još nekoliko sitnica.
Mislim na vrijeme kada niste osjećali potrebu da nešto dokazujete, završavate ili planirate.
Možda se teško možete sjetiti.
Ako je tako, ne morate odmah mijenjati cijeli svoj život.
Počnite tako što ćete obratiti pažnju na ono što vam svakodnevno oduzima energiju, ali i na trenutke u kojima je ponovo pronalazite.
Primijetite kada preuzimate više nego što možete. Kada automatski kažete „da”, iako biste radije rekli „ne”. Kada vas brige udalje od onoga što se trenutno događa.
I ne zaboravite da život neće uvijek biti bez obaveza, problema ili neizvjesnosti.
Cilj nije život bez stresa. Cilj je da stres ne upravlja svakim vašim danom.
Možda ne možete promijeniti sve okolnosti u kojima se nalazite. Ali možete početi istraživati šta vam je potrebno, gdje su vaše granice i šta vam može pomoći da se osjećate bolje.
A ponekad je upravo to početak jedne važne promjene.
StructoMind – Topao pristup. Jasne granice. Vi ste u centru.
Ako prepoznajete sebe u ovom tekstu i želite bolje razumjeti vlastite reakcije na stres, individualni coaching može biti prilika da istražite svoje navike, potrebe i mogućnosti za promjenu, u skladu s vašom situacijom.